Čitanje valpovčica već je postao redoviti, sastavni dio programa Ljeta valpovačkoga, pa je i ove godine nastavljeno čitanje valpovčica na temu jubilarca, Hrvatskog radija Valpovština.
Marta Đurković, moderatorica čitanja, osvrnula se na nastanak valpovčica u razgovoru s autorom, Stjepanom Najmanom, a pojasnila je i simboliku mjesta čitanja valpovčica. Naime, uobičajeno je da se čitaju u Gradskoj knjižnici i čitaonici, a jučer su se čitale u Edukacijsko – interpretacijskom centru Matije Petra Katančića, na trgu pored crkve, upravo u zgradi u kojoj je otpočela svoj rad Radio stanica.

„Valpovčice“ sadrže 303 popularna stručna teksta o povijesti grada Valpova, a pokrivaju vremenski raspon od antike pa sve do moderne povijesti. Autor je zanimljivo prikazao lepezu raznih aspekata valpovačke povijesti – gospodarsku, kulturnu umjetničku, političku, socijalnu, vjersku i sportsku. Priče je pisao uglavnom na temelju dugogodišnjih osobnih istraživanja i prikupljanjem podataka iz različitih tiskanih i arhivskih izvora, pojasnio je u predgovoru povjesničar, dr. Dinko Župan, naglašavajući da je autor najbolji poznavatelj valpovačke povijesti, osobito one iz 19. i 20. stoljeća.

-U knjigu je uklopio i tekstove drugih autora, koji su svoje radove i istraživanja objavljivali u valpovačkom godišnjaku čijih je 2 brojeva i sam uredio pa dobro poznaje objavljene tekstove. Kroz kratke pričao zanimljivim događajima, istaknutim ljudima, institucijama, društvima i udrugama, čitatelj dobiva cjelovitu sliku o povijesti grada Valpova i upoznaje različite elemente mikro povijesti i malog slavonskog grada. Priče nas upoznaju s istaknutim osobama čije je djelovanje utkano u povijest Valpova. Autor oživljava te istaknute osobe, njihova djelovanja i povijesni prostor Starog Valpova, kazala je Marta Đurković o knjizi, a potom razgovor usmjerila na dio objavljene građe o Hrvatskom radiju Valpovština koji ove godine obilježava 60. godišnjicu postojanja.
Pročitane su dvije valpovčice o radiju, o njegovom početku i o pijetlovima koji su kukurikanjem često znali biti u eteru.

Stjepan Najman se osvrnuo na sjećanja vezana za njegovo sudjelovanje u programu radija kroz enigmatske priloge, prisjetio se suradnje s urednicima Nadom Reaček i Ratimirom Sabo-Pinekom.
U evociranju uspomena na radio nekada i sada sudjelovao je sadašnji direktor Davor Runje, a i mene su p(r)ozvali, pa sam se prisjetio svog dolaska na radio 1970. godine, u ulozi spikera i poneke anegdote vezane za početke honorarnog rada na radiju, na kojem sam u kasnijim etapama, dobar dio radnog vijeka proveo kao spiker, novinar, urednik i direktor.

Tekst: Vladimir Vazdar
Foto: Foto Anita