Ustanova za kulturne djelatnosti „Ante Evetović Miroljub“ Valpovo Vam donosi:
ANSAMBL
CAPELLA ZRINIANA
Marta Schwaiger, sopran
Zoran Kelava, narator
Igor Paro, teorba, barokna gitara, citern
Vrijeme: Petak, 26. listopada 2018. godine u 19:00 sati
Mjesto: Župna crkva Bezgrešnog začeća BDM, Valpovo
FANTASIA POETICA
Barokna glazba tragom lirike Nikole Zrinskog i Frana Krste Frankopana
Zbog devastirajućih posljedica tzv. Zrinsko Frankopanske urote od 1671. godine do danas u ostavštini Zrinskih i Frankopana nije sačuvano gotovo nikakvih fizičkih tragova o eventualnom glazbenom životu u krugu njihovih obitelji. Čak je i čuvena Bibliotheca Zriniana, tada najveća privatna zbirka knjiga u Hrvatskoj, koju je osnovao Nikola Zrinski Čakovečki, ostala sačuvana samo djelomično. Postoji ipak cijeli niz zanimljivih indicija i poveznica. I braća Nikola i Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, kao i Katarina Zrinska, sestra Frankopanova i Petrova supruga, bavili su se književnošću. Uočljive su ponajprije brojne reference na glazbu u njihovom pjesništvu (Nikola i Petar Zrinski: Adrianskoga mora sirena, Fran Krsto Frankopan: Gartlic za čas kratiti, Ana Katarina Zrinska: Pjesmarica), zatim vrlo konkretne veze s rimskom plemićkom dinastijom Barberini (Fran Krsto Frankopan bio je oženjen Julijom Anom di Naro, nećakinjom kardinala Antonija Barberinija), s papom Urbanom VIII (Maffeo Barberini), velikim mecenom umjetnosti i glazbe, kao i značajne rodbinske, kulturne i političke veze s Mađarskom i Transilvanijom, tadašnjim Erdeljom. Petrova kćer Jelena bila je udata za erdeljske velikaše, najprije za Franju I Rákóczija, a nakon njegove smrti za Mirka (Imre) Thökölya – obojica su bili vođe mađarskog ustanka protiv Habsburgovaca. Na primjeru obimne rukopisne zbirke erdeljskog franjevca Ioana Caionija (1629. – 1687.), tzv. Caioni Codex, možemo vidjeti kakva se glazba u drugoj polovici 17. stoljeća njegovala u istočnoj Europi. U toj zbirci se uz skladbe tada poznatih talijanskih, austrijskih i njemačkih skladatelja posve ravnopravno nalaze i izuzetno zanimljivi zapisi onodobne tradicijske glazbe. Na temelju svih tih tragova moguće je do stanovite mjere rekonstruirati glazbu u kojoj su Zrinski i Frankopani imali prilike uživati u posjetama velikim europskim središtima kao što su Venecija, Rim i Beč, kao i glazbu koja se i s vrlo skromnim instrumentarijem mogla izvoditi u obiteljskom krugu njihovih posjeda u Čakovcu i u Ozlju.
Glazba: Giorgio Mainerio (oko 1535. – 1582.), Giulio Caccini (1551. – 1618.), Alessandro Piccinini (1566. – oko 1638.), Girolamo A. Frescobaldi (1583. – 1643.), Alessandro Grandi (1590. – 1630.), Domenico Mazzocchi (1592. – 1665.), Vinko Jelić (1596. – nakon 1636.), Gaspar Sanz (1640. – 1710.), anonimni mađarski skladatelji (Stark i Vietórisz rukopis, oko 1670.)
Tekstovi: Pjesme Balassi Bálinta i Nikole Zrinskog Čakovečkog u prepjevu Envera Čolakovića („Zlatna knjiga mađarske poezije“, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1978.), Fran Krsto Frankopan, izbor iz zbirki „Dijačke junačke“ i „Gartlic za čas kratiti“ („Zrinski Frankopan, Vitezović, Izabrana djela“, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zora Matica Hrvatska, Zagreb 1976.), Ana Katarina Zrinska (oko 1625. – 1673.): “Pjesmarica” (izbor)
Program:
Gaspar Sanz Folias
Balassi Bálint O svojoj vječnoj i neuništivoj ljubavi
(Az ö szerelmének örök és maradandó voltáról)
Alessandro Grandi O quam tu pulchra es
Alessandro Piccinini Toccata prima
Barbara Strozzi L’amante segreto
Fran Krsto Frankopan Na diku črnih oči
Girolamo A. Frescobaldi Begli occhi io non provo
Giulio Caccini Amor ch’attendi
Alessandro Piccinini Chiaconna in partite variate
Fran Krsto Frankopan Kak svit prohaja
Anonimus Mađarski ples Princa od Transilvanije
Giorgio Mainerio Ungarescha
Nikola Zrinski Čakovečki Fantasia Poetica (odlomak) (Az vadász elnyugzsik)
Ferenc Barakonyi (?) Hová készülsz, szivem (“Kamo ideš, drago srce”)
Petar Zrinski Moje drago serce
Vinko Jelić Oculi tui Deus
Franjo Dellišimunovič Popivka vu kojoj se Stvoritelj z Dušom razgovara
Domenico Mazzocchi Lagrime amare
O programu:
Program barokne glazbe tragom lirike Nikole VII. Zrinskog i Frana Krste Frankopana Fantasia poetica naslovljen je prema istoimenoj ljubavnoj pjesmi koju je Nikola Zrinski 1645. posvetio svojoj tadašnjoj zaručnici i prvoj budućoj supruzi Mariji Euzebiji Drašković.
Gaspar Sanz je najznačajniji španjolski gitarist skladatelj 17. stoljeća. Folia je ostinatni bas na kojem se temelji karakterističan slijed akorada u 16 taktova. Sanzove Folias (plural od Folia, u značenju „ludost“) za baroknu gitaru predstavljaju niz od četiri varijacije. Tema Folia bila je izuzetno popularna u cijeloj Europi, a služila je baroknom muzičaru da pokaže svoje umijeće improvizacije, kao i virtuoznost na svom instrumentu.
Alessandro Piccinini, rodom iz Bologne, jedan je od najznačajnijih lutnjista skladatelja na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Aktivno je sudjelovao u dizajniranju različitih oblika dugovrate bas lutnje (arhilutnje i teorbe) kao idealnog instrumenta za pratnju ranobarokne monodije na temelju šifriranog basa. Značajan je za integriranje novog, izvorno vokalnog, skladateljskog stila – seconda pratica – u instrumentalnu glazbu za lutnju. Kao lutnjist bio je u službi plemićke obitelji d’Este u Ferrari i kardinala Aldobrandinija.
Alessandro Grandi, rođen u Veneciji, svoj glazbeni put započinje kao učenik Giovanni Gabrielija. 1617. godine zaposlenjem u katedrali Sv. Marka u Veneciji počinje surađivati s Claudijem Monteverdijem koji je tada tamo bio na dužnosti zborovođe. Verziran u umijeću vokalne polifonije Grandi je sklon eksperimentiranju s novim glazbenim stilom monodije koja vrlo ekspresivno interpretira snažne emocije tekstualnog predloška.
Barbara Strozzi, rođena u Veneciji, suvremenica Ane Katarine Zrinske, jedna je od najsnažnijih skladateljskih ličnosti na području svjetovne vokalne glazbe 17. stoljeća. Često je sama pisala stihove za svoje vokalne skladbe. Njezine dramatične, emocionalno duboko proživljene i virtuozne pjevačke arije, od kojih je svaka jedna prava favola in musica („priča u glazbi“) u malome, već su posve na tragu rane opere.
Girolamo Frescobaldi, jedan od najinventivnijih i najutjecajnijih talijanskih skladatelja prve polovice 17. stoljeća, integrirao je polifonu tradiciju franko-flamanskih skladatelja u ranobaroknu instrumentalnu glazbu. Kao orguljaš bio je poznat po svojoj virtuoznosti i gotovo nadljudskom umijeću improvizacije. Premda je fokus njegova skladateljskog interesa glazba za instrumente s tipkama, objavio je i nekoliko zbirki vokalne glazbe. Begli occhi io non trovo primjer je strofične arije, izvorno za dva soprana i basso continuo. Papa Urban VIII mu je 1634. za službu orguljaša u bazilici Sv. Petra u Vatikanu ponudio do tada najveću plaću za nekog glazbenika. 1636. braća Nikola i Petar Zrinski su na svom jednogodišnjem studijskom putovanju u Italiji posjetili i Rim, gdje ih je primio i papa Urban VIII osobno, dakle, postoji vjerojatnost da su imali prilike u živo čuti najpoznatijeg i najskupljeg talijanskog orguljaša!
Giulio Caccini, jedna je od ključnih figura u razvoju novog glazbenog stila i ranobarokne monodije, takozvanog stile recitativo. Bio je svestrani muzičar, pjevač, skladatelj, glazbeni teoretičar i pedagog, a svirao je i nekoliko instrumenata, među kojima i lutnju. Njegova zbirka monodija Le nuove musiche tiskana 1602. u Firenzi predstavlja doista značajnu prekretnicu u poimanju kako skladateljske tako i pjevačke tehnike.
Vinko Jelić, rodom iz Rijeke, nakon studija na Sveučilištu u Grazu od 1617. godine djeluje kao dvorski glazbenik u Strassbourgu. Oculi tui Deus potječe iz njegove prve zbirke duhovnih koncerata Parnassia Militia tiskane 1622. godine.
Domenico Mazzocchi djelovao je također u Rimu, pod patronatom kardinala Aldobrandinija i Urbana VIII. La Madallena ricorre alle lagrime, iz zbirke Dialoghi e Sonetti, tiskane 1638. u Rimu, potresna je četverodijelna arija u tradiciji Magdaleninog plača pod Križem. U toj skladbi nalazimo sve najvažnije značajke Mazzocchijeva stila: upotrebu kromatike u vokalnoj dionici, vještu upotrebu retoričkih glazbenih figura u glazbenom ilustriranju teksta, smjela harmonijska rješenja i neočekivane modulacije.
Na primjeru mađarskih rukopisnih zbirki kao što su Caioni, Stark i Vietorisz možemo zaključiti kakva se glazba u drugoj polovini 17. stoljeća njegovala u istočnoj Europi, daleko od velikih europskih glazbenih središta. Zabilježene orguljskom tabulaturom, zbirke sadrže popularne plesove u aranžmanima za čembalo, a u Vietorisz rukopisu nalazimo i zapise 17 ljubavnih pjesama.
BIOGRAFIJA:
Ansambl Capella Zriniana osnovao je 2017. godine hrvatski lutnjist Igor Paro s ciljem istraživanja i promoviranja hrvatske i europske barokne glazbe iz vremena i okruženja hrvatskih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana u 17. stoljeću.
Ansambl Capella Zriniana, uz podršku Varaždinskih baroknih večeri, okuplja vrsne hrvatske glazbenike s iskustvom u povijesno obaviještenom izvođenju barokne glazbe u zajedničkom nastojanju da ponovno ožive glazbeni i poetski svijet hrvatskih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana.
Koristeći multidisciplinarno istraživanje povijesti glazbe, kao i sinergiju umjetničke i tradicijske glazbe uz pjesništvo Zrinskih i Frankopana Capella Zriniana želi omogućiti doživljaj jedne mnogo šire i kompleksnije slike glazbenog baroka, kao i uvid u neke do sad manje poznate ili zagubljene segmente hrvatske i europske glazbene baštine.
Foto: https://vbv.hr/
