Valpovo i naselja u široj okolici spominju se u povijesnim izvorima istom prvih desetljeća 14.stoljeća, iako nema sumnje da su neka od njih postojala i ranije. Od vrlo starih naselja navode se Šag (Saag) i Bistrinci (Bezther), kao i sva ostala mjesta u kojima su u prvom ili drugom desetljeću 14.stoljeća već postojale župne crkve.
Bliža okolica Valpova pripadala je Baranjskoj, a od Marjančaca, Veliškovaca i Đurđa prema zapadu Križevačkoj županiji. Ime Valpovo nije staroslavenskog niti hrvatskog porijekla. Ono, zapravo, govori i svjedoči o vremenu nastanka vlastelinstva, vjerojatno poslije najezde Tatara i dolaska tada mnogih stranaca u srednjovjekovnu Slavoniju i Ugarsku. Na čelu vlastelinstva nalazio se, očito, doseljenik porijeklom iz austrijskih pokrajina u svojstvu valpota ili valputa, upravitelja ili blagajnika feudalnog vlastelinstva. Kroz sačuvane pisane dokumente kao feudalni vlasnici Valpova, spominju se Kralj Sigismund, ban Ivan Morović i njegov bratić Stjepan, ban Ladislav Morović, braća Matija i Petar Gereb od Wingartha, ugarski palatin Emerik Pereny, turci, Anton Hilleprandau von Prandau i drugi